-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
V. Rihter dalje zapaža: „U svakoj mehani ili običnoj gostionici kupuje se to isto vino za 30 para, a ja sam čvrsto uvjeren da većina činovnika Srbije ne bi rado zamijenila svoj objed i svoje vino ovim Kneževim. Knežev kuvar izgleda na svom radnom mjestu kao kasapski momak koji tek što je očistio iznutrice, široke srpske pantalone se presijavaju od masti, prljava plava kecelja, neki stari umazani crveni fes na glavi, ispod koga uvijek kulja znoj, rukavi košulje do gore povrnuti, strašni nož u zubima, živinu je čere čio rukama sa najvećom spretnošću a nož mu je bio potreban samo za prebijanje većih kostiju. Nje gova maramica za kijavicu ima ovdje ekonomičnu upotrebu kao salveta, njegovom nosu su potrebni samo sjajno-masne šake i kuhinjska kecelja, prsti zamjenjuju viljušku u svim slučajevima, jer on na ovaj način sprema ne samo meso, koje slaže u debelim neisječenim hrpama, ne, već i povrće. Kada bi čovjek ovoga vještaka za nepce jednom vidio kako obavlja svoju dužnost, izgubio bi svaki apetit i rado bi poželio da se mirno povuče, kako ne bi imao potrebe da uživa nešto od njegovih lije pih proizvoda. Kada je ručak poslije dobrih pola časa prošao, kada je kafa ugodno posrkana, lula popušena, ruke i lice oprani, onda se obavlja podnevno spavuckanje u trajanju oko jednog ili jednog i po časa. Poslije ovoga bi odjahao Knez sa svojim kavazima u lov, ili u svoj zoološki vrt, ili je sa svojom svitom igrao partiju bilijara, a bio je zadovoljan kada dobije neku partiju. Ako je Knez u lovu imao cpeće, onda je zacijelo bio dobro raspoložen i čovjek je mogao računati na cpećy da bude primljen u audijenciju. Direktor Kancela rije je počinjao svoje izvještavanje, ponešto bi Knezu i čitao do pred večeru oko sunčevog zalaska, koja se obavljala na još jednostavniji način nego ručak. Večera se odužavala nekoliko sati a pri tom je vođen vedar razgovor, Knez je rado slušao novosti iz grada i porodice, da bi se upoznao sa prisnim domaćim životom svojih podanika. Naj zad je odlazio Knez rano na spavanje, da sjutradan isto tako rano ustane.”(V. Rihter).
Prve dvije godine života, knez Mihailo je pro veo u Kragujevcu, na kneževom dvoru, najčešće uz majku i dadilje. Ljetnje vrijeme, najčešće zbog nesno snih vrućina, provodio je sa majkom i ostalom dje com na Trmbasu, gdje je knez imao ljetnjikovac. Sama kneginja je na Trmbas često odlazila sa djecom i kragujevačkim gospođama u zijafet ili teferič.
Od novembra 1825. godine, sa majkom, bratom Milanom i sestrom Jelisavetom (Savkom), Mihailo se seli u Požarevac. Naime, knez Miloš je u drugoj polovini aprila 1825. godine započeo izgradnju konaka (dvora) u Požarevcu i za nešto manje od dva mjeseca radovi su bili gotovi. U završnoj fazi započete su i pripreme za izgradnju drugih objekata dvora, momačkog konaka i mutvaka, a cio kompleks je završen do kraja ljeta 1825. godine. Naredne godine završen je i konak za mlade kne zove Milana i Mihaila, manja dvospratna kuća gdje su „oni noćivali, učili i išli u školu koja je bila blizu konaka“. Godinu dana kasnije (1827) podignut je i drugi konak za kneginju Ljubicu. Dvorski kompleks čuvala je straža, jedan podo ficir i 12 stražara obučenih u seljačka odijela. U okviru dvora bila je i konjušnica. Prve godine djetinjstva Mihailo je proveo praktično bez oca, koji je u Požarevac dolazio najčešće za vrijeme ve ćih praznika (Božić, Nova godina, Uskrs, Velika Gospojina i krsna slava Sv. Nikola). Svakako da će ovo ostaviti dubokog psihološkog traga na mla dog kneza, budući da je bio neizmjerno vezan za njega.
Nije bilo veće razlike u životu na dvorovima u Kragujevcu i Požarevcu. Iako nije postojao po seban dvorski ceremonijal, poštovala su se pra vila patrijarhalne porodice. Knez je za ručkom, koji je obično počinjao u 11 časova, sjedio na čelu stola, do njega s desne i lijeve strane sinovi, do njih arhimandrit i knežev sekretar, pa onda i ostali činovnici. Kneginja Ljubica je sa ostalim ženama stajala sa strane, služeći kneza. Prije početka ruč ka, najčešće je Mihailo čitao molitvu, potom bi knez nazdravio i postavljalo se posluženje.
(NASTAVIĆE SE)